»Luka danas ima 8 godina i školarac je. Prije nešto više od šest godina ja sam prva posumnjala da nešto nije u redu. Morala sam uvjeravati supruga i pedijatricu i svi su mi govorili da izmišljam. Bilo je to s Lukinih 18 mjeseci, a tek s 22 smo krenuli na pretrage. Obilazili smo različite institucije u našem gradu (živimo u velikom gradu) i u drugim gradovima. Puno privatnih terapija, neke su bile i po 300 kuna sat. Dijete je u 6 godina promijenilo 45 terapeuta i asistenata, odnosno osoba koje su duže ili kraće radile s njim (uspješno ili ne), ali u vremenu dužem od 2 tjedna. Dijete je sad uključeno u redovni sustav školovanja uz osobnog asistenta kojeg financira udruga. Imao je asistenta i u vrtiću kojeg smo sami plaćali.
Najgore je bilo vrijeme od druge godine (naslućivanje dijagnoze autizma) do pete zbog nedostatka stručnog kadra za postavljanje dijagnoze te plaćanja terapija i ugovaranja svih pretraga (od kojih neke još traju).
Bila sam slomljena, išla sam psihijatru i dvije godine uzimala terapiju. Morala sam raditi zbog svih tih izdataka. U suprugu nisam imala podršku. Još smo izgubili stan zbog kredita u »švicarcima« i suprug je ostao bez posla. Sad smo pred razvodom. On je trenutačno u najvećoj krizi, kao što sam ja bila prije 6 godina prilikom naslućivanja dijagnoze.«
SVOJIM DONACIJAMA PRIDONOSITE BOLJIM UVJETIMA ZA RAZVOJ SVAKOG DJETETA!